Irhad Šerak je Sarajlija koji je odlučio kako je vrijeme da promijeni posao, ali ne u svome gradu, niti matičnoj državi, kao ni u susjednoj, već se upustio u jednu jako drugačiju i uzbudljivu avanturu, a to je rad na svjetskom kruzeru. Ovaj hrabri mladić je u razgovoru za Style.ba kazao kako je nepovoljna situacija u Bosni i Hercegovini jedan od “krivaca” zašto se odvažio na ovo dugo putovanje, a oduvijek je želio i da osjeti čari putovanja po svijetu. Šerak je u intervjuu istakao kako ga je ovo iskustvo promijenilo, što nije ni čudo, jer kako ono kažu: “Nemoj mi reći koliko si obrazovan, reci mi koliko si putovao”.
Style.ba: Pitanje koje će sigurno zanimati čitatelje jeste kako se odvažiti na ovakav korak? Šta vas je najviše ponukalo da krenete u avanturu zvanu „brod“?
Šerak: U biti mislim da se lako odvažiti ako je čovjek spreman da rizikuje u životu kako bi sutra stekao bolje uslove za život. Mene je najviše ponukala trenutna situacija u našoj državi, ali iskren da budem, oduvijek sam zamišljao kako bi bilo putovati po svijetu i u isto vrijeme biti plaćen za to. Činjenica, kad sam bio mlađi i nisam baš imao hrabrosti upustiti se u sve to, ali me oduvijek privlačilo. Kao što sam i rekao, situacija kod nas nije baš sjajna i znam da zvuči kao kliše, i mnogi prije mene su ovo naveli kao razlog, ali je zaista tako. Čovjek treba biti realan i sagledati stvari oko sebe onakvim kakve one zaista jesu. I ono što je najbitnije, shvatiti šta želiš u životu i kakav život želiš da imaš. Naravno da bih se volio vratiti u BiH, ali ne pod svaku cijenu. Dvije godine nisam tu i skoro da se ništa nije promjenilo i to je ono što me najviše odbija da se vratim zastalno.
Style.ba: Da li je komplikovano naći posao na brodu i koliko vam je trebalo vremena od prvog dana prikupljanja papira pa razgovora i svega ostalog da krenete s poslom?
Šerak: Danas nije komplikovano naći, odnosno aplicirati za posao na brodu. Postoje mnoge agencije u regionu koje nude posao na brodu i razne pozicije. Naravno, treba biti oprezan i dobro se informisati o svemu, ali kompanije su u stalnoj potrazi za radnom snagom pogotovo sa naših prostora. Ono što je najbitnije, ali ne i presudno, jeste poznavanje jezika i komunikativnost. Naravno, profesija ili struka su bitni, ovisno za koju poziciju se aplicira kao i iskustvo. Konkretno u mom slučaju, kompletna procedura od slanja CV-ja pa do ukrcaja na brod je trajala sedam mjeseci. Agencija preko koje sam aplicirao je bila iz Beograda (Safe Cruise) a koja je posrednik u zapošljavanju uime kompanije Princess Cruises, čije je sjedište u SAD-u u Kaliforniji. Između toga sam imao dva intervjua i odlazak u Beograd na razgovor i obuku. Naravno, troškove prevoza i smještaja sam snosio lično. Nakon što mi je potvrđeno da sam dobio posao, pristupio sam ljekarskom pregledu i vađenju viza. U cijelom tom procesu agencija je dužna da obezbijedi potrebnu papirologiju i brine se o radniku dok se ne ukrca na brod.
Style.ba: Koliko dugo već radite i kada planirate prestati, ili je ovakav posao nešto poput adrenalinske zavisnosti i samo se traži još?
Šerak: Ja sam već dvije i po godine na brodu, odnosno, ovo mi je četvrti ugovor. Trenutno planiram odraditi još dva ugovora i vratiti se kući. Činjenica je da sve svoje planove koje sam trenutno zacrtao su vezani kroz rad na brodu jer mi je lakše sve to ostvariti sa finansijske strane. Naravno, čovjek nikad ne zna šta se može u međuvremenu desiti, ali okvirno, to mi je plan. U svakom slučaju uživam u ovome što radim i ne bih se iznenadio ako bude i treći ili četvrti ugovor, jer definitivno je ovo neka vrsta adrenalina i teško se odlučiti za kraj.
Style.ba: Koja je prva pozicija na kojoj ste radili i koliko se može napredovati?
Šerak: Ja sam aplicirao za poziciju recepcionera u sklopu hotela na brodu i ova pozicija se na brodu zove Junior Assistant Purser. Nisam želio da apliciram za neke druge pozicije kao što su konobari, šankeri ili stjuardi, iako neke od tih pozicija zarađuju više novca nego ja. Razlog je jednostavan – u Sarajevu sam radio u hotelu na poziciji recepcionera, a poslije sam bio unaprijeđen u odjel marketinga i prodaje i stekao ogromno iskustvo koje mi je na kraju i omogućilo ovo sve. Moja trenutna pozicija ima i status oficira, što je meni jako bitno zbog privilegija koje imam na brodu. S obzirom da se sve gleda prema rangu u kojem si, neke od pozicija nemaju određene privilegije i ne mogu se kretati svugdje po brodu i biti u kontaktu sa gostima. S ovom pozicijom ja nemam tih problema i imam potpunu slobodu da se krećem po brodu, a to mi je bitno jer ipak treba šest mjeseci provesti na brodu. Što se tiče napredovanja, zavisi sve od odjela i pozicije na kojoj radite. U mom odjelu postoji šansa za napredovanjem i ima više pozicija, kao što su front desk supervizor, noćni menadžer i slično. Ono što se meni sviđa je to da se cijeni rad, trud i zalaganje i to su presudni faktori da se dođe do unapređenja i naravno biti dobar u onome što radiš. Kao i svugdje, sve naravno zavisi od menadžmenta koji je trenutno na brodu i ako oni žele da te predolože za unapređenje. Čak ako oni i odobre, ljudi iz sjedišta kompanije, koji su zaduženi za unapređenje, mogu odbiti prijedlog. Na kraju svakog ugovora se vrši ocjenivanje rada i gleda se apsolutno sve šta je neko radio za vrijeme ugovora, što je takođe jako bitno. Na kraju, sve je stvar sreće, odnosno biti na pravom mjestu u pravom trenutku.
Style.ba: Koja tura vam je do sada najdraža i postoji li najdraža zemlja ili grad koji ste do sada posjetil?
Šerak: Do sada sam zaista imao priliku obići veliki broj destinacija i zemalja. Najdraža tura mi je trenutno ova koju sada radim, a to je world cruise/svjetski kruz. Kruz traje 111 dana i obići ćemo pet kontinenata i posjetiti više od 60 destinacija širom svijeta, uključujući one najegzotičnije, kao što su Karipska ostrva, Havaji, Tajland, Maldivi, Sejšeli pa sve do Novog Zelanda, Australije, Azije, Afrike i Južne Amerike. Teško mi je zaista odlučiti koja mi je najdraža destinacija jer ima više njih, ali evo neka budu Havaji, a u Australiju bih se sigurno volio vratiti i provesti više vremena tamo.
Style.ba: Kako iz ugla Irhada Šeraka izgleda rad na kruzeru?
Šerak: Za mene je rad na brodu apsolutno i u svakom smislu drugačiji od bilo čega na kopnu. Činjenica je da se zaista radi mnogo jer za nas ne postoji slobodan dan ili vikend. Ugovor traje šest mjeseci i radi se svaki dan u prosjeku 10 sati dnevno. Neki rade čak i po 14 sati dnevno. Mnogi misle da se samo putuje i zabavlja, ali postoji i druga strana medalje koju i ne vide svi. U svakom slučaju, ja sam sretan i uživam koliko god mogu i trudim se da što više mjesta vidim i obiđem, odnosno onoliko koliko mi to vrijeme dozvoljava. Obišao sam neke od top svjetskih destinacija o kojima mnogi samo sanjaju, a i ja sam bio jedan od njih dok nisam počeo raditi na brodu. Upoznao sam mnogo ljudi, stekao prijateljstva širom svijeta, tako da je sve ovo definitvno jedno ogromno iskustvo za mene koje nema cijenu.
Style.ba: Mogu li svi raditi taj posao i šta je po vašem mišljenju ono što je presudno za rad u takvom okruženju?
Šerak: Smatram da ko god želi i razmišlja o ovakoj vrsti posla i avanturi da definitivno treba da pokuša. Također, treba biti spreman na mnoga odricanja, udaljenost od porodice, prijatelja… U početku je i meni bilo teško, ali sam na kraju uspio da prevaziđem te krizne momente i organizujem sebi život shodno trenutnoj situaciji. Mnogi kada krenu da rade ovaj posao, pa vide kako to sve zaista funkcioniše, odustanu, jer imaju drugačiju sliku cijele situacije. Naravno da ima vremena i za izlaske, druženja, provode, ali je posao uvijek na prvom mjestu. Meni takođe nedostaje da jednostavno odem na kafu sa društvom, ili na ručak sa porodicom, ali to su te male stvari koje jako puno nedostaju, ali kad se završi ugovor i kad sletim na aerodrom, trudim se da sve to maksimalno nadoknadim i napunim baterije za sljedeći ugovor.
Style.ba: Koliko ste najduže plovili i kakvo je to iskustvo?
Šerak: Najduža relacija je bila kada smo radili prelazak od Miamija do Velike Britanije. Plovidba je trajala sedam dana i sve što se moglo vidjeti je plava linija koja nema kraja. Ali brodovi su zaista kao mali gradovi koji plove i aposoultno svi mogući sadržaji postoje, tako da čovjek uopšte nema osjećaj da je na moru i da samo plovi. Naravno, vremenski uslovi nisu uvijek idealni, ali do sada hvala Bogu je sve prolazilo bez problema.
Style.ba: Koliko često osjetite nostalgiju?
Šerak: Nostalgija je neizbježna i postoji. Prvi ugovor je bio najteži kada je to u pitanju, ali poslije bude lakše. Pogotovo danas, s obzirom na internet, sve je lakše i onda nemate osjećaj da ste toliko udaljeni od kuće. Postoji konstantna komunikacija, tako da nije toliko teško.
Style.ba: Za kraj, šta poručujete ljudima koji žele da se zaposle na brodu?
Šerak: Mogu samo reći da ko god razmišlja o radu na brodu da treba da istraje i da bar proba, jer svi živimo u nekom strahu da napustimo svoj grad i okruženje koje poznajemo, ali jednom kad čovjek proba i ako se pronađe u ovome ili bilo čemu drugom, potpuno drugačije razmišlja i spreman je na sve.
