info@style.ba
Tuesday, August 3, 2021
Kultura i zabava

Kada odu LJUDI poput njega

1.05-hilj.pregleda

Otišao je veliki. Veći od mnogih. Figura koja nam ja svojom umjetnošću pokazala da može bolje i nikako druačije. Da je dobro biti i zaljubljen, i izgubljen, i lud, i tužan.

Đorđe Balašević. Dobra osoba, divan čovjek, izvrstan umjetnik, onaj koji nas je liječio svojim stihovima kad smo bili na najdubljem dnu.

I oni koji nisu pomno pratili njegov rad znali su ko je Đole. I oni večeras oplakuju. Jer ga više nema, fizički. U Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, dalekoj Australiji suze rone i oni koji su najtvrđeg srca.

Društvene mreže su preplavljene dubokim oproštajima od Panonskog mornara. Dijele se njegova djela, kao da su njegove duboke riječi tek sad doprle do svakog uha. Onda ne možemo a da se ne zapitamo: Koliko zapravo vrednujemo one koje imamo?

Da, znali smo da je Balaš jedinstven, i to najviše boli, ali jesmo li bili odveć nonšalatni prema životu i onome što život nosi – vječiti počinak?

Koliko cijenimo one koji imaju tu posebnost, koliko je svakodnevno vrednujemo i uzdižemo?

Koliko cijenimo svoje najmilije i koliko ih shvatamo olako?

Kao da smrt ne postoji, ponašamo se.

Njegova smrt nas je trznula iz dubokog sna ali i pokazala koliko smo dobri ljudi. Novi Sad je primjer kako se oprostiti od onih na koje smo najviše ponosni. Uostalom, kao i Split, onog tužnog 29. jula 2018. kada je Oliver Dragojević otišao. Fizički. Primjer smo i mi velikih, kad se tako snažno opraštamo! I trebamo. Svaka slava i Balaševiću i Dragojeviću i Kemalu Montenu i… mnogim velikim LJUDIMA.

Balašević će, to znamo, ostati živjeti u srcima svih njegovih poštovalaca. Ostavio nam je veliko naslijeđe koje ćemo sačuvati od zaborava.

“Kad odem, kad me đavo isprati glavnim sokakom, i kad mesecina zaveje moj trag, nemoj tugovati, jer jednom svakom mali nemi slavuj doleti na prag”.

Ostavite komentar